1. ZUBI SE ISPRAVLJAJU SAMO DJECI
Ortodontska terapija se može provoditi u bilo kojoj dobi – sve dok imate zube.
Danas je sve veći broj odraslih pacijenata u terapiji. Pod „odraslim pacijentom“ u ortodonciji se smatraju svi pacijenti koji su završili rast i razvoj – prosječno nakon 18 – 20 godine života. Većina odraslih pacijenata dolazi s već izgubljenim zubima, abradiranim (potrošenim) zubima i poremećenom okluzijom te očekivanja od ortodontske terapije trebaju biti realna, a ne idealna.
Dakle, poslagat ćemo zube koje imamo, osigurati okluziju, stvoriti prostor za nadoknadu nekih zuba i samim tim spriječiti daljnje propadanje zuba i zagriza ali rezultat će biti „realan“ i daleko od onog idealnog rezultata kojeg možemo postići kod mladih osoba koje imaju sve zube.
Danas postoje estetski fiksni aparati i invisalign koji su manje vidljivi i ne stvaraju probleme svakodnevnom životu.
2. RASKLIMATI ĆE MI SE ZUBI – DOBIT ĆU „PARADENTOZU“
Jedna od najčešćih zabluda i krivih informacija je da će se zubi nakon ortodontske terapije rasklimati i da nastaje parodontitis –„paradentoza“.
Međutim, upravo je jedan od uzroka parodontitisa („paradentoze“) loš položaj zuba i posljedično loš zagriz. Kod lošeg zagriza opterećenje zuba prilikom žvakanja je patološko. Zub nije opterećen po njegovoj dužinskoj osi – što ga štiti od oštećenja – nego je opterećen drugačije. Uslijed toga dolazi do naginjanja zuba, gubitka kosti, povlačenja zubnog mesa i ogoljenja korijena zuba.
Ortodontska terapija ispravlja položaj zuba i pomaže da bolest dalje ne napreduje. Normalno, kako se ortodontska sila prenosi na onaj dio korijena koji je u kosti, u ovim slučajevima treba biti oprezniji u terapiji. Nakon terapije obavezno se stavlja fiksni retainer i potrebno je protetski nadoknaditi zube koji nedostaju.
3. POKVARIT ĆE MI SE ZUBI
Hrana lakše zadržava na dijelovima fiksnog aparata te se zubi moraju prati češće. Karijes se NIKADA ne pojavljuje na mjestu gdje je zalijepljena bravica , to je najčišći dio zuba za koji je odgovoran ortodont. Većina materijala koja se koristi za ljepljene bravica sadrži i fluor koji štiti caklinu od demineralizacije.
Karijes se pojavljuje oko bravica i na prednjim površinama zuba što se vidi u obliku bijelih lezija. Za ovo je odgovoran isključivo pacijent. Dakle, ako pacijent s fiksnim aparatom ne pere zube kako treba nastati će karijes i za to je sam odgovoran.
Prvi znak loše higijene je povećanje zubnog mesa, krvarenje i bolnost na dodir (prilikom pranja) te pacijenti najčešće onda još lošije peru zubno meso i upala postaje još veća.
Ukoliko se loša higijene nastavi i dalje upalnim proces napreduje dublje prema koštanom tkivu izaziva gubitak kosti – parodontitis („paradentozu“).
4. SVE ĆE MI SE VRATITI
Vraćanje zuba u prijašnji položaj nakon terapije se naziva recidiv i najčešće je posljedica ne pridržavanja uputa o nošenju retencijskog aparatića.
Najćešće recidiviraju donji sjekutići, odnosno recidiv je češći kod zuba koji su se u terapiji manje pomicali. Nicanje umnjaka kao uzrok recidiva je danas odbačena teorija – gužva donjih zuba se viđa i kod pacijenata koji nemaju umnjake i sila nicanja umnjaka je preslaba da pomakne 14 zubi ispred sebe.
RETENCIJA je sastavni dio svake ortodontske terapije i podrazumijeva razdoblje nakon skidanja fiksnog aparata u kojem se uspostavlja stabilnost zuba. Naime, nakon pomaka zuba u novi položaj potrebno je od 10 do 12 mjeseci da se koštano tkivo oko zuba u potpunosti mineralizira i da se zubi naviknu na nove izvore sila koje ih također mogu pomaknuti – jezik, usne i obraze.
Duljina retencijskog perioda ovisi o vrsti anomalije i starosti pacijenta.
Kod pacijenta koji su završili rast i razvoj ( stariji od 18. – 20. godine života) retencija je DOŽIVOTNA. Naime, zubi tijekom čitavog života mijenjaju položaj i ne može se očekivati da će nakon što smo ih aparatićem doveli u novi položaj tu ostati bez retencijskog aparatića.
5. JA BI MOBILNI APARAT JER JE SIGURNIJI – MANJE SILE
Ovo je jedna od najčešćih zabluda. Mobilni aparati – ploče ( posebno za svaku čeljust) nemaju mogućnost pomaka korijena zuba nego samo krune zuba ( ono što vidite u ustima). Uslijed toga se u stvari zub samo naginje u određenom smjeru te se nakon skidanja aparata vraća u prijašnji položaj. Ovo stalno micanje zuba „naprijed-nazad“ izaziva loše posljedice jer se zub nikako ne može stabilizirati, gubitak kosti oko korijena. Nastanak recesija ( povlačenje zubnog mesa i kosti) se češće viđa kod ovakve terapije nego kod terapije fiksnim aparatom.
Dalje, mobilni bimaksilarni aparati ( jedan aparat za obje čeljusti) su dobri kod djece od 7 do 12 godina za ispravljanje nepodesnih navika, podizanje zagriza, smanjenja pregriza…..
Kod odraslih pacijenata mobilni aparati nemaju nikakav učinak.
