Ortodontske terapije kod odraslih pacijenata

Ortodontska terapija se može provoditi u bilo kojoj dobi – sve dok pacijent ima zube.

Danas je sve veći broj odraslih pacijenata u terapiji. Pod „odraslim pacijentom“ u ortodonciji se smatraju svi pacijenti koji su završili rast i razvoj – prosječno nakon 18 – 20 godine života. Kako se sa starenjem smanjuje broj stanica i prokrvljenost koštanog tkiva terapija obično traje duže i retencija je doživotna. Također, kako veći broj pacijenata dolazi s već izgubljenim zubima, abradiranim (potrošenim) zubima i poremećenom okluzijom, očekivanja od ortodontske terapije trebaju biti realna, a ne idealna.

Dakle, poslagat ćemo zube koje imamo, osigurati okluziju, stvoriti prostor za nadoknadu nekih zuba i samim tim spriječiti daljnje propadanje zuba i zagriza ali rezultat će biti „realan“ i daleko od onog idealnog rezultata kojeg možemo postići kod mladih osoba koje imaju sve zube.

Zadnjih godina sve se veći broj odraslih u Hrvatskoj odlučuje za ortodontsku terapiju bilo u cijelosti ili prije protetskih radova. Kako se radi o grupi pacijenata srednjih godina najčešće bez određenog broja zuba i nedostatka koštanog tkiva njihovo liječenje je kompleksnije i zahtjeva interdisciplinarnu suradnju – općeg stomatologa, parodontologa, kirurga i protetičara.

Na žalost još uvijek postoji mišljenje pacijenta ali i nekih stomatologa kako ortodontska terapija kod odraslih bez određenog broja zuba i/ili umjerenim gubitkom koštanog tkiva nije preporučljiva jer će uzrokovati još veći gubitak kosti i zuba. Odnosno, ono što često čujemo u ordinaciji – „Ne želim ortodontski aparat jer će mi se zubi rasklimati i ispasti! Dobit ću “paradontozu”!”

Međutim, jedan od uzroka parodontitisa je loš položaj zuba i posljedično loš zagriz. Kod lošeg zagriza opterećenje zuba prilikom žvakanja je patološko. Zub nije opterećen po njegovoj dužinskoj osi – što ga štiti od oštećenja – nego je opterećen drugačije. Uslijed toga dolazi do naginjanja zuba, gubitka kosti, povlačenja zubnog mesa i ogoljenja korijena zuba.

Ortodontska terapija ispravlja položaj zuba i pomaže da bolest dalje ne napreduje. Normalno, kako se ortodontska sila prenosi na onaj dio korijena koji je u kosti, u ovim slučajevima treba biti oprezniji i koristiti slabije sile, pojačavati sidrišne zube itd. Nakon terapije obavezno se stavlja fiksni retainer i potrebno je protetski nadoknaditi zube koji nedostaju.

Prosječni gubitak visine kosti uslijed ortodontske terapije je od 0,5-1 mm, najviše u području ekstrakcijskih mjesta. Ekscesivni gubitak visine kost se gotovo nikad ne viđa kao posljedica ortodontske terapije. Izuzetak je pomak zuba kada postoji aktivni paradontitis. U tom slučaju pacijent se šalje našem suradniku specijalistu paradontologije dr. Dariu Bojčiću na inicijalnu parodontološku terapiju. Tek kada se parodont dovede u stanje bez aktivne upale, započinje se ortodontska terapija i pacijent odlazi na kontrolne preglede parodontologa.

U galeriji slika su prikazani klinički slučajevi ovakvih odraslih pacijenta bilo da se radi samo o ortodontskoj terapiji, predprotetskoj ortodonciji ili ortodontskoj pripremi za operaciju čeljusti.

U ovom slučaju anomalija (progenija) se mogla ispraviti jedino ortognatom kirurgijom (operacijom donje i gornje čeljusti) prije koje je bila potrebna ortodontska priprema pacijenta.

Ortodontska terapija je započela nakon završetka rasta i morala su se ekstrahirati oba gornja prva premolara „četvorke“ da bi se osigurao pravilan položaj zuba i zagriz nakon operacije čeljusti.

Operaciju čeljusti je obavio prof.dr.sc. Emil Dediol, KBC Dubrava

U ovom slučaju progenije i skeletalno otvorenog zagriza neophodna je bila ortognata kirurgija (operacija donje i gornje čeljusti) prije koje je bila potrebna ortodontska priprema pacijenta.

Pacijent je praćen od ranog djetinjstva i tek kada je bio na završetku rasta počela je ortodontska priprema za operaciju koju je obavio prof.dr.sc. Robert Cerović, KBC Rijeka

U sljedećem slučaju prikazano je ispravljanje kompresije, obrnutog prijeklopa očnjaka te zatvaranje prostora na mjestu davno izgubljene donje desne „šestice“.

Fiksnim aparatom je na mjesto izgubljene „šestice“ pomaknuta „sedmica“ i pacijent nije morao protetski (implantat ili most) nadoknaditi taj zub.

Nekada je potrebna ekstrakcija premolara za rješavanje kompresije, kao u sljedećem slučaju.

Ispravljanje kompresije ekstrakcijom četiri premolara uslijed čega se poboljšao položaj zuba te djelomično smanjile recesije.

Novim položajem korijena zuba sprječava se daljnji gubitak tankog koštanog tkiva neposredno uz vrat zuba i povećanje recesija.

U ovom slučaju terapija Spark alignerima je bila jedina opcija ispravljanja položaja gornjeg desnog lateralnog sjekutića koji je izašao iz luka što je bio glavni razlog dolaska pacijenta.

Recidiv je nastao nakon prethodne terapije fiksnim aparatom.

Na ortopanu koji je neophodan na svakom prvom pregledu uočen je izraziti gubitak dužine korijena gornjih sjekutića i svako daljnje opterećenje tih zuba bi dovelo do daljnje resorpcije korijena.

S obzirom da se fiksnim aparatom ne može izbjeći aplikacija ortodontske sile na zube koji su uključeni u fiksni aparat odlučeno je da se terapije provede Spark sustavom kojim je u planu terapije onemogućen pomak svih rizični zuba.

Obzirom da je fiksni aparat s prednje strane vidljiv sve više odraslih pacijenata se odlućuje ta ispravljanje zuba „nevidljivim aparatićima“ kao što je Invisalign ili lingvalni fiksni aparat ( s unutarnje stranje zuba).

U sljedećim primjerima možete vidjeti ispravljanje zuba ovom tehnikama.

U sljedećem primjeru su se na mjesto donjih ekstrahiranih prvih molara stavili dentalni implantati prije ortodontske terapije (rad dr. Gorana Radice) i ujedino su služili za pojačenje sidrišta tijekom ortodontske terapije. Nakon ortodontske terapije estetski su se preoblikovali sjekutići i napravile nove krunice (također rad dr. Gorana Radice).

Predprotetska ortodoncija

U sljedećem primjeru prikazan je pacijent s hypodontiom (nedostatkom) desnog gornjeg lateralnog sjekutića. Nakon ortodontskog otvaranje prostora za lateralni sjekutić dr. Željka Baričević napravila je protetski rad.

Nedostatak ili hypodontia oba gornja lateralna sjekutića. Nakon ortodontske terapije i otvaranja prostora pacijent je upućen svom stomatologu koji je napravio protetski rad.

Ponekad je prije protetskog rada potrebno pomaknutu zube ili podići zagriz kako bi se protetika uopće mogla raditi.

U sljedećem primjeru je fiksna ortodontska terapija rađena samo u donjoj čeljusti. Nakon toga su napravljeni novi protetski radovi u gornjoj i donjoj čeljusti – rad dr. Gorana Radice.

Na sljedećoj slici se mogu vidjeti početak i kraj ortodontske i protetske terapije. Protetske radove radio je dr. Goran Radica.

U sljedećem primjeru je fiksna ortodontska terapija rađena samo u donjoj čeljusti. Nakon toga pacijent je upućen svom stomatologu koji je napravio nove protetske radove u gornjoj i donjoj čeljusti.

Na sljedećoj slici mogu se vidjeti početak i kraj ortodontske terapije. Pacijentica je upućena od svog stomatologa nakon što nije bila zadovoljna izgledom osmjeha i odnosom zuba i gingive u privremenom protetskom radu. Napravljena je ortodontska terapija samo u gornjoj čeljusti a nakon toga novi privremeni protetski rad.

U sljedećem primjeru pacijent je zahtjevao terapiju samo u gornjoj čeljusti radi ljepšeg osmijeha.

U ovom primjeru pacijent je započeo terapiju nezadovoljan ishodom priješnje ortodontske terapije pri čemu su mu bila izvađena oba gornja prva premolara (“četvorke”).

U ovom primjeru pacijent je započeo terapiju nezadovoljan izgledom zuba sa razmacima.

U sljedećem primjeru prikazan je pacijent s kompresijom koji je već bio u ortodontskoj terapiji kada su izvađeni gornji i donji prvi premolari. U međuvremenu je došlo do resorpcije –gubitka korijena gornje desne „dvojke“. Pacijentu je započeta terapija s fiksnim aparatom u obje čeljusti . Zadržana je „dvojka“ radi estetskih razloga. Nakon terapije zub je izvađen i napravljen je protetski nadomjestak – rad dr.Željke Baričević

U sljedećem primjeru prikazan je pacijent s progenijom i hypodontiom (nedostatkom) oba gornja lateralna sjekutića. Ortodontskom terapijom je dobiven normalan pregriz i prostor za nadoknadu lateralnih sjekutića. Radi estetskih razloga u toku terapije su dodana dva zuba koja nedostaje. Nakon završene ortodontske terapije pacijent je upućen svom stomatologu koji mu je napravio protetski rad.

U sljedećem primjeru je fiksna ortodontska terapija rađena prije ortognatske kirurgije – operacije gornje i donje čeljusti kod pacijenta sa progenijom.

U sljedećem primjeru vidi se mikroimplantat i parcijalni fiksni aparat za otvaranje prostora za smještaj implantata na mjesto izgubljenog donje prvog molara

Odrasli pacijenti često imaju „recesije“ – neupalno pojedinačno povlačenje gingive uz posljedično ogoljenje zubnog vrata koje izaziva bolne senzacije. Pravilnim odabirom i postavljanjem bravica može se promjeniti nagib zuba pri čemu sa taj dio korijena zuba uvlači više u kost te spriječava daljnje napredovanje a ponekad i smanjenje recesije.

U sljedećem slučaju je pacijentu prije postave aparata u donju čeljust napravljen transplatat sluznice nepca u područje donjih sjekutića – rad dr. Daria Bojčića specijalista parodontologije.

Također, na sljedećim slikama se vidi bitno poboljšanje stanja gingive i kosti nakon parodontološke terapije koju je također radio dr. Dario Bojčić, spec.parodontolog.

Prikazi ostalih slučajeva:

Duboki zagriz

Kompresija –fiksni aparat bez ekstrakcije zuba

Kompresija, nedostatak gornjeg desnog očnjaka – na njegovo mjesto pomaknut je prvi premolar:

U sljedećem primjeru je rađen „striping“ – aproksimalna redukcija cakline donjih sjekutića da bi se stvorio prostor za smještaj istih

Kompresija – fiksni aparat i ekstrakcija oba gornja prva premolara

Nedostatak oba lateralna sjekutića “dvojki” na čijem mjestu su postavljeni očnjaci.

Kompresija –fiksni aparat i ekstrakcija jednog donjeg sjekutića

U sljedećem primjeru prikazan je pacijent s kompresijom koji je već bio u ortodontskoj terapiji. Za rješavanje kompresije donje čeljusti izvađen je sjekutić. Nkon terapije je došlo i do smanjenja recesija na očnjacima jer smo pomakli zubni korijen u bolji položaj.

Otvoreni zagriz

Obrnuti prijeklop

U sljedećem primjeru prikazan je pacijent s križnim zagrizom.

U sljedećem primjeru prikazana je terapija kod 28-godišnjeg pacijenta koji je u djetinjstvu izgubio gornji desni centralni sjekutić uslijed traume te je nosio malu protezicu – „žabicu“.

Osim toga, u donjoj čeljusti su bili izvađeni lijevi drugi premolar „petica“ i prvi molar „šestica“. Također, pacijent je imao i otvoreni zagriz te protruziju frontalnih zuba (bili su izbačeni naprijed). Nakon dijagnostike odlučeno je da se na mjesto izgubljenog sjekutića pomakne lateralni sjekutić „dvojka“, te ekstrakcija prvog gornjeg lijevog i donjeg desnog premolara „četvorke“ radi rješavanja protruzije zuba i otvorenog zagriza. Na mjesto izgubljenog prvog donjeg lijevog molara je nakon terapije stavljen implantat – rad dr. Gorana Radice.