To su fiksni aparati (ne mogu se vaditi iz usta) koji se sastoje od dva prstena na trajnim prvim molarima „šesticama“ i koja su međusobno povezana žicom.
Najviše se koriste u mješovitoj denticiji (6 – 12 godine) kod djece koja su prerano izgubila mliječne molare. Pomoću ovih lukova spriječavamo pomak „šestica” naprijed što bi uzrokovalo nedostatak prostora za ostale trajne zube. Nekada se koriste i za pojačanje „sidrišta“ trajnih molara u sklopu fiksne terapije.
Ne smetaju govoru i žvakanju i djeca se na njih brz naviknu.
Primjeri korištenja lingvalnih i transpalatinalnih lukova:
1. Prerani gubitak mliječnih molara. Lingvalnim lukom spriječavamo pomak trajnih molara naprijed.
2. Impakcija mliječnog drugog molara – mliječne” petice” i trajnog drugog premolara (trajne “petica”):
3. Transpalatinalni lukovi za pojačanje “sidrišta”:
