Kod svih dolje prikazanih slučajeva rađena je terapija fiksnim aparatom u obje čeljusti.
Aparatom u jednoj čeljusti se izuzetno rijetko mogu dobro ispraviti zubi i zagriz.
Primjeri fiksne ortodontske terapije dubokog zagriza:
Duboki zagriz, hypodontia (nedostatak) gornjeg desnog lateralnog sjekutića i impakcija gornjeg lijevog očnjaka u nepcu:
Duboki zagriz i perzistentni gornji desni mliječni očnjak, impakcija desnog trajnog gornjeg očnjaka i genetski nedostatak gornjih lateralnih sjekutića („dvojki“), na ćije mjesto su pomaknuti očnjaci i preoblikovani:
U sljedećem primjeru je pacijent došao sa impaktiranom mliječnom i stalnom donjom „peticom“. U terapiji je prvo korišten lingvalni luk za čuvanje prostora, a dalje je nastavljeno s fiksnim aparatom.
Primjer terapije kod dubokog zagriza:
Kompresija – fiksna ortodontska terapija bez ekstrakcije (vađenja) zuba:
Kompresija – fiksna ortodontska terapija bez ekstrakcije (vađenja) zuba.
U terapiji je korišten i headgear te se napravio „striping – aproksimalna redukcija cakline “ donjih frontalnih zuba:
Kompresija – fiksni aparat u obje čeljusti, bez ekstrakcije:
U sljedećem primjeru je pacijentu je kompresija rješena prvo pomoću aparata za ubrzano širenje nepca-hyraxa i kasnije fiksnog aparata.
Kompresija – palatinalno položeni gornji lateralni sjekutići:
Kompresija – fiksni aparat, bez ekstrakcije:
Kompresija –fiksni aparat, bez ekstrakcije:
Kompresija –fiksni aparat, vađenje četri premolara – po dva u svakoj čeljusti:
U sljedećem primjeru donji očnjak je bio ukliješeten između zuba i ekstrakcijom jednog sjekutića se dobio prostor za smještanje očnjaka u luk – drugo rješenje bio je vađenje četiri premolara.
Obrnuti prijeklop zuba:
Otvoreni zagriz – fiksni aparat, high pull headgear:
Izvlačenje impaktiranih očnjaka:
U slijedećem slučaju smo izvlačili oba gornja impaktirana očnjaka:
Prethodno loše urađena terapija sa očitim pomakom sredine:
Terapija fiksnim aparatom u mješovitoj denticiji – naziva se još i 2-4 sistem (2 molara i 4 sjekutića)
Dob pacijenta nije ograničavajući faktor za terapiju fiksnim aparatom nego stupanj razvoja korijena zuba. Mobilni aparati koji se koriste u mješovitoj denticiji (6-12 god. života) ne mogu napraviti određene pomake zuba – u cijelosti pomaknuti zub i tada se koristi parcijalni fiksni aparat. Obično se radi o lošem položaju sjekutića koji ima posljedica za daljni smještaj ostalih trajnih zuba. Kada se terapija završi pacijent dobije mobilni aparat i dalje se prati izmjena zuba.
Pacijent 1:
Pacijent 2:
Pacijent 3 – obrnuti prijeklop sjekutića:
Pacijent 4 – izrazita distopija donjeg desnog drugog sjekutića – na mjestu premolara:
U sljedećem primjeru pacijent je imao jedan zub viška između gornjih centralnih sjekutića – mesiodens.
Nakon vađenja tog zuba fiksnim aparatom su se spojili centralni sjekutići. Na taj način smo omogućili normalno nicanje ostalih zuba.
Ortodontski mikroimplantati
To su mali titanski implantati dužine 6, 8 ili 10 mm koji nam pomažu da pomaknemo određene zube a da ne opterećujemo ostale zube ili da zamjene zube koji nedostaju. Postavlju se između korijenova zuba. Mikroimplantati su privremeni i vade se čim više ne trebaju. Stavlja ih ortodont u lokalnoj anesteziji.
Pomoću mikroimplantata pomičemo prednje zube natrag, jer ne možemo opteretiti stražnje zube (pomakli bi se naprijed u ekstrakcijske prostore).
Uspravljanje nagnutog umnjaka pomoću mikroimplantata da zauzme mjesto prethodno izvađenog drugog molara:
Pojačananje sidrišnog zuba pomoću mikroimplantata:
Pomoću mikroimplantata postavljenih na mjesto izvađenih trajnih prvih i drugih molara su se zubi povukli natrag i riješila kompresija.
Pri kraju terapije su niknuli umnjaci.
