Treći kutnjaci, poznatiji pod nazivom umnjaci, posljednji su zubi koji niču u zubnom nizu, obično između 17. i 25. godine. Danas često nedostaju i smatra se da je to posljedica evolucije. S obzirom na to da se način prehrane evolucijski promijenio jer jedemo mekšu i kuhanu hranu, dolazi do smanjenja broja zuba. Danas se nedostatak umnjaka ne smatra ortodontskom anomalijom, za razliku od nedostatka ostalih zuba.
Pri izrastanju mogu izazvati bol u području nicanja, a zbog najčešće nepovoljnog položaja česte su i upale zubnog mesa oko izraslog dijela krune umnjaka. Zbog čestih problema koje mogu izazvati postavlja se pitanje moraju li se svi umnjaci vaditi bez obzira na (ne)postojanje simptoma.
Indikacije za vađenje
Općenito se smatra da umnjak koji ne daje simptome poput boli, nemogućnosti otvaranja usta, otekline ili temperature, nije indikacija za vađenje. U slučaju postojanja takvih simptoma, pogotovo ako se ponavljaju, opravdana je kirurška intervencija. Osim toga, ako postoji opasnost od nastanka karijesa susjednog zuba zbog nepovoljnog položaja umnjaka ili umnjak kompromitira stabilnost susjednog zuba, svakako ga je uputno izvaditi.
Često se misli da se umnjaci moraju vaditi iz ortodontskih razloga kako prije ili poslije terapije ne bi kompromitirali konačan rezultat terapije. Taj stav je pogrešan zbog toga što je sila nicanja umnjaka premala kako bi pogurala najčešće 14 zuba ispred sebe. To mišljenje zasniva se na činjenici da se tercijarna kompresija, odnosno gužvanje donjih sjekutića, najčešće javlja između 18. i 24. godine života, i to kod muškaraca. Naime, donja čeljust raste i nakon 18. godine kada dolazi do uguravanja donjih sjekutića prema unutra. S godinama se povećava preklop donjih sjekutića gornjima te to također potiče uguravanje donjih sjekutića prema unutra. Dokaz za tu tvrdnju je i pojava takvog oblika kompresije kod osoba koje nemaju umnjake ili su im već izvađeni.
Priprema za zahvat i upute nakon zahvata
Bez obzira na to vade li se umnjaci ambulantno ili u kirurškoj sali, pacijentima se savjetuje da obvezno nešto pojedu prije samoga zahvata. Rendgenska je slika također esencijalna kako bi se izborom odgovarajuće tehnike vađenja rizik od komplikacija smanjio na minimum. Danas se zahtijeva CBCT snimka da bi se mogao vidjeti točan položaj umnjaka. Nakon zahvata, pacijent ne smije ispirati usnu šupljinu, piti vruće napitke ili konzumirati zrnatu hranu, a sljedećih nekoliko dana savjetuje se izbjegavanje većih fizičkih napora. Preporučuje se stavljanje hladnih obloga izvana u intervalima ne duljim od 10 minuta, nekoliko puta tijekom dana, kako bi se smanjila oteklina. Po potrebi, pacijenti mogu uzeti i lijek za ublažavanje bolova prema uputama proizvođača. Oralnu higijenu pak treba održavati uobičajenim četkanjem uz nježne pokrete u blizini rane.
